Danas je:
Dr Nada Jačmenica-liječnica, slikarica i književnica
Životopis:
Dr. med. Nada Jačmenica rođena je u Svetom Križu Začretju. Nakon gimnazijskih dana u Krapini, završila je Medicinski fakultet u Zagrebu, a potom specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije. Radi u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice gdje je rukovoditelj radne jedinice.Višegodišnja je tajnica Krapinsko zagorske podružnice Hrvatskog liječničkog zbora, dopredsjednica Zagorske lige protiv raka te članica Hrvatskog katoličkog liječničkog društva. Idejna je začetnica Inicijative za dostojanstvo i kvalitetu života Sveti Križ Začretje.
Životni joj je moto:
NAJVEĆA JE POGREŠKA NE ČINITI NIŠTA SAMO ZATO ŠTO MOŽEŠ UČINITI TEK MALO.
Vodeći se njime aktivno je uključena u mnoga društvena događanja, prvenstveno na temu zdravstvenog prosvjećivanja i kulture te borbe za ljudska prava i dostojanstvo življenja. Od srednjoškolskih dana piše poeziju koja se danas pretopila u haiku formu. Po završetku studija započinje s likovnim izričajem u tehnici cvjetnog kolaža.
Do sada je imala 8 samostalnih izložbi u Hrvatskoj, te 13 grupnih izložbi u Hrvatskoj, Austriji i Mađarskoj.
Razmišljanja o cvjetnim slikama
Suvremeni čovjek često je uronjen u svoje more dužnosti i problema te ne primjećuje kako tik do njega tiho i nenametljivo promiče ljepota svakodnevice.
Ne umije svatko zaustaviti na čas dah i svrnuti pogled u stranu.
Ne umije svatko… a svakome je to itekako potrebno.
Autorica, kao iskusna liječnica, zna koliko je predah zdrav i potreban za tijelo, za dušu, za duh čovjekov. Umjesto lijeka protiv "stresa našeg svakidašnjeg", ona nudi začudnu ljepotu svojih krhkih latica, biranih boja i oblika. Svojim iskorakom iz tekstura cvjetnih latica rađa poetičnost. Specifičan autoričin senzibilitet otkriva i duhovnost i lepršavost. U ovoj ljepoti sve je realno, a opet gotovo nestvarno radi istodobne nježnosti. U simetričnim i asimetričnim kompozicijama, ova liječnica-umjetnica objedinjuje sklad i unosi ravnotežu u dušu. Ona cvijetom liječi i bodri.
Neke od ovih slika su poruka. Na njima je latica istovremeno i forma i boja, ali i kap krvi. Tu stabljika čička, tvoreći raspelo, nije tek neugledan korov: on postaje metafora stradanja, probadanja, simbol trajne prisutnosti, odhrvavanja, otpora uzmicanju i iskorjenjivanju...
| Verica Jačmenica-Jazbec | Mira Žerjav |
...Strpljivo i znalački dr. Jačmenica sakuplja cvijet po cvijet, laticu po laticu- i raskošnu i skromnu. Kao da nam svojim cvjetnim kompozicijama, jednako kao Krleža stihovima, ukazuje na to da «ni med cvetjem» , kao niti među ljudima, nema pravice. Stoga moramo uvažiti svaki, i najmanji, i, naoko, najneugledniji cvijet, travku, svakog čovjeka. Svatko na ovome svijetu svoje mjesto mora zaslužiti radom, životom, stavom. Da, stavom i hrabrošću baš kao i Krležin buntovni terputec kada kaže:
| «Slatki vi gosponček,
naj daju mi jen preponizni pardonček, kajti ja ne klimam sakom kakti zvonček!»... |
...Zaokupljeni svakodnevicom, ponekad smo daleki, odsutni, netko bi rekao - i neosjetljivi na ljepotu. Srećom, nije tako. U ovom cvijeću uhvaćena je ljepota, uhvaćen je trenutak, detalj. Ali, detalj je to velik, snažan, jak. Poziva nas da stanemo i uživamo u latici, prosutom peludu, igri sjena, krhkoj sjemenci...
Marija Smolić, prof.
Haiku
| Cvijet hihoće dok mu nježne latice škakljaju pčele. |
Šareni leptir vragolasto zavodi mlade cvjetove. |
Ruža je lice okrenula suncu da ga poljubi. |
||
| Zlatnim bojama diše jesenje lišće pred umiranje. |
Jesen je zlatna sve dok sumorne kiše ne speru boje. |
Ljetni požar. Bude se krijesnice u snenoj travi. |
Galerija slika:
